Alić, Džemaludin


 

 

Roblje

 

Verde, que te amo berde!

Federico Garsia Lorca

 

Pravili su užad
da roblje za Ragusu vežu.
Nisu znali zašto i njih sapeše
u gvožđe,
mladi bjehu, Bosone,
goli i bosi usto,
poneki bez očiju i glasa.
Ban Kulin ih u putu ne poznade,
vlastelin ne htje kupit.
I zbog toga jedan iza drugog
idu ka Drijevima,
gradu uz obalu Narone
u kom Saraceni kupuju roblje.
Bosanska vlastela, gozbama zabavljena,
ne znade da su to njihovi sinovi
i da će već sutra,
nakon igara u Ragusi,
galijom na otok Siciliju,
a otuda u Kordobski kalifat
gdje Mauri za njih imaju
dovoljno posla robovskog
i poneku afričku ženu
da sjeme posiju.
"Verde, que te amo verde!"
"Kordoba, suena e leja."

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net