Pusta zemlja
|
|
Po T. S. Eliotu, skromno.
Na radiju kasni razgovori.
Svjetla u daljini trnu. O nama izgnanim je riječ. Tamo amo glas se gubi. Neka vrata škripe. Juka pjesmu o sebi pjeva. Vatre gore. Ruše se vidici. Na valu više nikog nema. Samo stara harmonika i vijesti. Oni što su otišli Samo nek se vrate! O nama izgnanim je riječ. A Mikelanđelo ćuti. Niču nova gubilišta. Došli su bradati i vašljivi i niz polja naša tražili djevu za svoja lovišta. Ne, nisu to prikaze i vrači. Oni tiho rove duboke bunare. Vješti su ribari i vidari. Paze nas. Motre. Vode naše razgovore. O nama je riječ. I o njima. Samo ne znaju. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |