Prag Bosne
|
U našoj hiži oduvijek bje kruha i vode,
vatre i smole, i Otca i Sina i svetago Duha. I kad bude gorjela ta Bosnina hiža od nje će žar poteći daleko i paliti dalje i više. Kad zvona uzbune se i ne bude vremena za ime, ne tugujte, na žurite ka osveti i ne žalite. Prag je od kremena samog a iz tog kremena povremeno iskra izleti i obasja čedo u bešici i ženu u proplanku preplanulu od borbe. Ne, nisu to varke, niti su se i sedma nebesa udaljila. Niko nikad do našeg praga došao nije kao nezvan gost a da od njeg pobjegao nije pobijeđen i posramljen. Jer u našoj spaljenoj hiži još pogače ima i još jedna bešika i još jedno dijete i još jedan proplanak iza kuće je u kom žena rađa. A to dijete već vidi i ide dalje i zna šta mu je činit čim ugleda spaljenu hižu i pred njom od kremena prag. Ne čekajte pogrom, ne žurite u zimu, već mirno pođite s ovog kamenog praga u još veći vjetar, u više smetove otkud se bolje vidi sjajna zvijezda Danica i pogledi otaca. Tu ćete zateči i dida koji se prije ove strašne dobi sklonio u daljinu i našao hlada u sjeni zvjezdane vatre koja je spepelila našu hižu ispred koje svijetli od kremena prag. Zato ne gubite trag već gledajte u kosti otaca iz kojih fosfor daje svjetlo na kom žito zri i melje mlinski kamen u vječnom potoku čije je vrelo poteklo prije vremena. S tog je vrela od kremena kamen što na pragu Bosne sija. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |