Alić, Džemaludin


 

 

Prag Bosne

 

U našoj hiži oduvijek bje kruha i vode,
vatre i smole,
i Otca i Sina i svetago Duha.
I kad bude gorjela ta Bosnina hiža
od nje će žar poteći daleko
i paliti dalje i više.
Kad zvona uzbune se
i ne bude vremena za ime,
ne tugujte, na žurite ka osveti
i ne žalite.
Prag je od kremena samog
a iz tog kremena povremeno iskra izleti
i obasja čedo u bešici
i ženu u proplanku preplanulu od borbe.
Ne, nisu to varke,
niti su se i sedma nebesa udaljila.
Niko nikad do našeg praga došao nije
kao nezvan gost
a da od njeg pobjegao nije
pobijeđen i posramljen.
Jer u našoj spaljenoj hiži
još pogače ima
i još jedna bešika i još jedno dijete
i još jedan proplanak iza kuće je
u kom žena rađa.
A to dijete već vidi i ide dalje
i zna šta mu je činit
čim ugleda spaljenu hižu
i pred njom od kremena prag.
Ne čekajte pogrom, ne žurite u zimu,
već mirno pođite s ovog kamenog praga
u još veći vjetar, u više smetove
otkud se bolje vidi
sjajna zvijezda Danica
i pogledi otaca.
Tu ćete zateči i dida
koji se prije ove strašne dobi
sklonio u daljinu
i našao hlada u sjeni zvjezdane vatre
koja je spepelila našu hižu
ispred koje svijetli od kremena prag.
Zato ne gubite trag
već gledajte u kosti otaca
iz kojih fosfor daje svjetlo
na kom žito zri i melje mlinski kamen
u vječnom potoku
čije je vrelo poteklo prije vremena.
S tog je vrela od kremena kamen
što na pragu Bosne sija.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net