Potkovani čovjek
|
|
Od tuge i nepogode podigli smo kuće,
uz rijeku i niz polje. Pustili smo nove glase, a pse u bešikama vezali ko snoplje da reže uprkos cjelovima ratnim dok bazdi najamnina, škripi ovas, i postmoderni poljupci bez kisika tove ribu. A gost, pun smrti, stoji na pragu, i čeka svoj dio - tvoju selidbu. Strpi se, i ti si znala za spas, kosturi su sami otišli u jame da leže, a oni su srušili sećiju i tekiju, vukove odredili da biju dok reže. Od straha i nesreće sazdano je novo doba. I potkovica novog vlasnika ima. On, potkovani čovjek, postao je mithos i zločinca i sina. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |