Bilig
|
"Glavu dam, kamen Bosne ne dam!"
Do ovog biliga naše je ime
oduvijek bilo stameno i čisto. On se stoljećima pomicao nije, ni za oluje, ni za kuge, rata. Po njemu se naše pismo zbilo, naš mrmor u večere, naš govor u jutra rana. Pustili ga mraku nikad nismo. Kao bunar usred suše on nas je pojio pričom stamenom o zemlji, o nebu, o svijetu u cvijetu. I kad zaboravimo kto smo on iz vremena iskrsne i opominje dokle tuđa noga kročiti smije. I kad u dom provali noga razbojnička on se izdigne iznad brijega, iznad šume. I korača. Odvraća od bijega. Bilig jedan stamen u nama zvoni. On je od mjedi, od sadre i zlata. On je u ptici, u vatri i zraku. On kad se uspravi, postaje putokaz vojniku i sinu u mraku. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |